Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.
srijeda, 30.01.2008.

Nečasna ponuda

Ivan Jarnjak, glavni tajnik HDZ-a dao je vijećnicima grada Sinja nečasnu ponudu. Otvoreno ih je pozvao da izdaju povjerenje svojih birača, građana Sinja koji su ih svojim glasovima u to vijeće izabrali i da prijeđu na stranu HDZ-a. Na taj bi se način stvorila nova skupštinska većina, a HDZ bi smijenio dosadašnjeg gradonačelnika i postavio novog iz svojih redova. Pozivajući ih da budu gadovi kojima se živo fućka za mišljenje građana koji su ih izabrali, Jarnjak nudi novac. Svoj? HDZ-ov? Ne. On nudi vaš novac, porezni novac, novac državnog proračuna. On grabi u državnu blagajnu i kaže kako Sinj može računati na taj državni novac samo i jedino ako njegovi izabrani vijećnici izdaju svoje birače. Ako se pak misle i dalje ponašati časno i pošteno, ako nastave poštivati volju onih koji su ih izabrali, onda od državne love ništa. Sinj neće dobiti novac za svoje komunalne projekte kojima bi se život svih građana Sinja učinio ugodnijim i boljim.
Na molbu novinara da malo bolje objasni ovu svoju zastrašujuću i krajnje bezobraznu ucjenu, Jarnjak se počeo čuditi. Kakva ucjena? O čemu oni to govore? Stvar je jednostavna. Oni imaju vlast, HDZ ima novac. Žele li novac, predat će vlast. Gotovo.

Zemlja nam je ogrezla u korupciji, Vlada donosi nacionalni program borbe protiv korupcije, zatvara liječnike koji su primili 200 eura mita da bi nekoga operirali mimo liste čekanja ili mu osigurali krevet u bolnici, hapsi činovnike u gruntovnici koji za mali mito nekome hitno i preko reda izdaju vlasnički list i time želi poslati poruku javnosti kako je odlučna da iskorijeni zlo korupcije, a istodobno, glavni tajnik vladajuće stranke javno i otvoreno u medijima nudi mito da bi njegova stranka osvojila vlast u gradu u kojem tu vlast nije stekla na izborima. Svaka korupcija je zlo, i ona liječnička i ona činovnička, ali najgori oblik korupcije je politička korupcija, situacija dakle kada neki političar za novac prodaje svoju moć koju je stekao na izborima. Upravo to učinio je Jarnjak. On političku moć, pravo da raspoređuje novac državnog proračuna zloupotrebljava na način da tim novcem za svoju političku stranku kupuje novu moć, onu na lokalnoj razini, u gradu Sinju.
HDZ se i do sada koristio praksom kupovine vijećničkih mandata kako bi izigrao volju građana iskazanu na lokalnim izborima i time pokazivao da ne preže ni od čega kada je vlast u pitanju. Prodani političari, oni koji ne mogu odoljeti sirenskom zovu novca, napasti da HDZ-u prodaju svoje ljudsko poštenje, bacaju ljagu na politiku kao zanimanje, na politiku kao javno djelovanje za opće dobro i tako se malo po malo u javnosti stvara slika kako su svi političari isti – vlastohlepni, gramzivi, nepošteni, pokvareni, neodgovorni prema svojim biračima, u jednu riječ, ljudi nedostojni bilo kakvog poštovanja.

HDZ-u i njegovu glavnom tajniku Ivanu Jarnjaku to paše. Ako su svi prljavi, onda se prljavština njegove pokvarene ponude manje vidi, onda i ona postaje nešto normalno, svakodnevno, nešto što ne odudara previše od uobičajenih standarda političkog ponašanja u nas.

Meni to ne paše i mnogo je nas kojima to ne paše, koji bi htjeli da ovakvo ponašanje HDZ-a i Ivana Jarnjaka konačno naiđe na javnu osudu i da javnost već jednom počne razlikovati čisto od prljavoga, pošteno od nepoštenoga, prihvatljivo od neprihvatljivoga. Saveznik u tome možete biti vi, čitatelji ovoga posta. Što budemo glasniji, svi zajedno, to je veća šansa da u tome uspijemo.

30.01.2008. u 10:25 • 28 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.