Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.
srijeda, 26.03.2008.

Sve je u redu

Sabor je danas raspravio provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama. Nema nikakve sumnje da će parlamentarna većina u petak prihvatiti izvješće o provedbi zakona jer je zadovoljna time kako se zakon provodi i kako je njegovu provedbu ocijenio Središnji državni ured za upravu. Za njih je sve u redu.

Pa, hajdemo vidjeti što je to sve u redu.

Novinarka Radija 101 Jelena Berković uputila je zahtjev Vladi Republike Hrvatske da joj dostavi dnevne redove sa zatvorenih sjednica Vlade, na kojima je Vlada samo prošle godine donijela ukupno 603 odluke, a da nitko ne zna ni o čemu je odlučivala, ni što je odlučila. Jelena je dobila odgovor da joj Vlada ne može dostaviti dnevne redove sa svojih zatvorenih sjednica jer ti dnevni redovi predstavljaju tajnu. Uložila je žalbu i to tijelu kojem je jedino i mogla uputiti žalbu, dakle samoj Vladi Republike Hrvatske, a Vlada, koja joj je najprije uskratila traženu informaciju, odbacila je i njezinu žalbu kao nedopuštenu s obzirom da je rješenje Vlade o uskrati informacija konačno pa se protiv njega ne može izjaviti žalba.
Jelena je potom tražila novu informaciju, onu o odlukama koje je Vlada donijela na tim svojim zatvorenim sjednicama, ali je iz Vlade dobila poziv da precizira svoj zahtjev, tj. da Vladi kaže koju to točnu odluku ona traži. A kako Jelena da zna koju odluku traži, kad joj neće reći ni koje su sve odluke donesene, tj. o čemu je Vlada uopće raspravljala po svojim dnevnim redovima.

Postupajući ovako, Vlada zapravo ismijava zakon, ona se ruga građanima, ona bahato iskazuje svoj uzvišeni prezir prema svima nama, a parlamentarna većina i Središnji državni ured za upravu time su iznimno zadovoljni.

Nadalje, ministrica pravosuđa Ana Lovrin odbila je dostaviti jednom drugom novinaru informaciju o imenima osoba koje su članovi u dva ili više nadzornih odbora. Nakon neuspjele žalbe, o kojoj je i opet odlučivala sama ministrica Lovrin, novinar je pokrenuo upravni spor. Upravni je sud razmotrio slučaj i donio presudu kojom poništava rješenje Ane Lovrin o uskrati tražene informacije. Vi sada sigurno mislite kako je novinar nakon takve presude Upravnog suda dobio od ministrice Ane Lovrin traženu informaciju. E, tu se varate! Unatoč presudi po kojoj mu je morala dostaviti imena osoba koje se nalaze u dva ili više nadzornih odbora, ministrica Lovrin to nije učinila do danas. Ona dakle najprije nije poštivala zakon koji je morala poštivati, a onda nije postupila ni po presudi suda.

I time su parlamentarna većina i Središnji državni ured za upravu iznimno zadovoljni.

Dubrovačko-neretvanska županica Mire Buconić je na konkretno novinarsko pitanje odgovorila kako ona „zadržava svoje pravo da ne odgovori.“ Najprije, ona nema nikakvo pravo da ne odgovori, pa to pravo ne može ni zadržati, ni ne zadržati, nego, upravo suprotno, ona ima zakonsku obavezu odgovoriti, ali županica Buconić takvim svojim odgovorom zapravo kaže: e, pa, neću! Neću se držati zakona i što mi možete.

Kada se zakoni odnose na obične građane, onda se dobro pazi da se svi ti zakoni provedu do najsitnijih pojedinosti, ali, gle čuda, kad se pojavi neki zakon koji nečim obavezuje tijela državne vlasti, onda se toga zakona ne drži ni Vlada, ni ministrica pravosuđa, ni županica Dubrovačko-neretvanske županije.

E, upravo takvim postupanjem izuzetno je zadovoljna naša parlamentarna većina i Središnji državni ured za upravu.

Zgodno, zar ne?

26.03.2008. u 17:48 • 23 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.